PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

Svijet ultrasa: Legia Warsaw

in IZA GOLA by

Glasni na tribinama, brutalni u obračunima, pobunjenici protiv zakona; Legia i njezin klan Teddy Boys ‘95 imaju sve što je potrebno za jednu od najstrašnijih grupa u svjetskom fudbalu.

Što se tiče situacije na terenu, poljski fudbal nije ni blizu najboljeg iz Evrope. Međutim, kad je riječ o strasti na tribinama i terenu, u samom je vrhu. Na stadionima najveći poljski klubovi stvaraju atmosferu koja se riječima teško može opisati. Van njih, osjećaj da situacija može kulminirati svakog trena zna uzavreti do nezamislivih nivoa.

Kultura fudbala u Poljskoj je sasvim drugačija od većine drugih zemalja. Ne smijemo zaboraviti da je ne tako davna povijest zemlje i dalje sadržana u srži njenog naroda; posljedice invazija nacističke Njemačke, a zatim i sovjetske, i dalje su sveprisutne među ljudima, a sigurno je da se one najviše osjete među navijačima.

Tuče su generacijama neminovne, pa nije iznenađenje da nasilje dominira scenom ultrasa. Fizički sukobi nisu ograničeni samo na stadione budući da se klubovi redovno sastaju na ranije dogovorenim obračunima poznatim kao Ustawka.

Ova huliganska razonoda nije ograničena samo na Poljsku – sasvim je uobičajena u nekoliko istočnoevropskih zemalja, ali se poljske tuče smatraju najbrutalnijima. Interesantno, ali upotreba oružja je mahom zabranjena. Umjesto toga, ultrasi provode sate u teretani ili se baveći nekom od borilačkih vještina kako bi unaprijedili svoje umijeće u okršajima, ali i reputaciju jednih od najstrašnijih navijača.

Ako se Poljska smatra prvom među evropskim zemljama po svom pokretu ultrasa, onda se mora priznati da je Legia Warsaw najbolji klub. Njegova ostavština seže daleko u sjećanjima fudbalskih navijača širom kontinenta zahvaljujući nemirima na tribinama i na terenu. Zbog administrativne greške je poljski klub izbačen iz Lige prvaka 2014/15 i zbog te odluke UEFA-e su navijači Warsawe ispaštali – naravno, zbog ovog se s njima s pravom mogu suosjećati navijači iz cijele Evrope.

Reakcija Legijinih navijača bila je očekivano nevjerovatna: ultrasi su otkrili ogroman transparent na kojem je zvaničnik UEFA-e prikazan kao svinja i sve je praćeno sloganom „6-1. Jer nije bitan fudbal nego novac!“. Klub je prošao s kaznom od 80.000 eur, ali prizori koreografije dugo će se pamtiti. Samo par sedmica kasnije, UEFA je opet kaznila Legiju zbog reakcije njenih navijača na navijanje domaćih navijača Metalista Kharkiva.

Iako su tuče u samoj srži reputacije ovog navijačkog kluba, ono zbog čega se oni izdvajaju je nepobitna ljubav prema svom timu, ona koja se slobodno može nazvati fanatičnom opsesijom. Teddy Boysima ‘95 fudbal nije samo sport već nešto što ulazi u sve pore njihovih života.

Skoro 10 godina je Legia Warsaw bila ratna zona zbog svađa između navijača i vlasnika, dijelom i zbog rasta cijena ulaznica. Nesnošljivost je redovno prijetila pucanju ovog velikog kluba po šavovima, ali većinom zahvaljujući ogromnoj strasti ultrasa, klub je ostao na samom čelu poljskog fudbala.

Sezona 2004 obilježena je upadom navijača na teren nakon provokacija fudbalera Lech Poznańa, otimanjem njihovih medalja i tučom. Vlasnici su, očekivano, opet osudili navijače. Kasnije, navijači nisu štedjeli ni novog igrača Paweła Kaczorowskog koji je otišao nakon samo 10 odigranih utakmica.

Netrpeljivost se nastavila i u narednim sezonama kada je nekoliko utakmica prekidano zbog navijača Legije koji su bacali baklje na teren; navijači su opet negodovali zbog novog rasta cijena ulaznica i bojkotirali utakmice, ali su se okupljali van stadiona da podrže svoj tim – sve ovo kao znak protesta vlasnicima i njihovim odlukama. Tek krajem 2005. navijači su se vratili na tribine nakon dogovora s vlasnicima.

Osvajanje lige je ojačalo vezu, ali ni ta ljubav nije dugo trajala. U klub se vratio bivši predsjednik Miklas što je opet dovelo do velikog nezadovoljstva navijača. Sve je kulminiralo 2007-08 kada su na jednoj od utakmica Intertoto kupa navijači doveli do neviđenih nemira na tribinama. Miklas je obećao da će stati u kraj huliganizmu te je odmah zabranio korištenje transparenata i koreografije. Igrači u svojim intervjuima nisu smjeli spominjati navijače.

Oko 4000 navijača je uspjelo doći na finale kupa Poljske 2008, koje je i tim dobio na penale, ali većina navijačkih pjesama su uglavnom bil pogrdni komentari vlasnika, a utakmica je i prekidana zbog nemira. Izljevi ljutnje su nastavljeni i narednih par godina, a na derbiju s Poloniom je 700 navijača uhapšeno. Netrpeljivost između ovih dvaju klubova nije iznenađujuća: Legia se smatra desničarskim klubom, a Polonia klubom ljevičarskih pametnjakovića.

Tokom tog perioda, sva ljutnja je bila usmjerena ka vlasnicima. Najbolji primjer je i torta koju je navijač, kasnije poznat kao „konobar“, bacio u Miklasovo lice na jednom sastanku odbora. Miklas je uskoro smijenjen, a njegov nasljednik je odmah započeo s popravljanjem odnosa. Na kraju su zabrane navijačima ukinute, ultrasi su dobili svoju tribinu iza gola i postignut je dogovor.

Kako su se ove stvari riješile, na terenu i van njega je sve krenulo nabolje. Bogusław Leśnodorski, imućni biznismen i odani navijač, imenovan je na mjesto predsjednika krajem 2012.i to je označilo novi početak za tim.

Na tribinama, ultrasi opet strastveno izvode svoju jedinstvenu koreografiju i svijetu fudbala pružaju najnavjerovatnije prizore. Ne samo da ovo stvara zastrašujuću atmosferu među posjetiocima, nego istovremeno služi kao stalan podsjetnik na teška vremena koja su iza njih.

S njihovim političkim stavovima ili huliganizmom se ne morate slagati, ali se ne može poreći da su ultrasi Legia Warsaw među najstrastvenijim u svijetu.

 

Idi na Vrh