PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • gal-1.jpg
  • gal-2.jpg
  • gal.jpg

João Havelange: Apartheid i FIFA

in POLUVRIJEME by

Između 1961. i 2016. samo su tri osobe držale najvišu poziciju u fudbalu, poziciju predsjednika FIFA-e. Sir Stanley Rous, João Havelange i Sepp Blatter. Ovaj ekskluzivni trojac nadgledao je tranziciju fudbala od euro-centrične, kolonijalno- inspirirane igre, do globalne industrije vrijedne nekoliko milijardi funti. Iako je fudbal kroz ovih 55 godina prošao kroz razne faze, predsjednički izbori iz 1974. bili su trenutak koji je promijenio smjer fudbala.

To nisu bile dvije tradicionalne kontinentalne snage fudbala, Evropa i Južna Amerika, već afrički kontinent, a posebno apartheidski režim u Južnoj Africi.

Konfederacija afričkog fudbala (CAF) osnovana je 1956. godine. U početku, savez se sastojao od samo četiri članice, Egipta, Etiopije, Sudana i Južne Afrike. Ove četiri zemlje bile su tada jedine nezavisne nacije na kontinentu. Ostatak Afrike bio je pod utjecajem kolonijalizma, prvenstveno pod nadzorom evropskih naroda. Međutim, uprkos ograničenom broju članova, CAF je izbacio Južnu Afriku godinu dana kasnije iz članstva zbog ideje ‘apartheida’,  jer su odlučili na Afrički kup nacija 1957. poslati ‘bijeli’ tim.

Izbor  Stanleyja Rousa 1961. godine na položaj predsjednika FIFA-e održao je evropsku dominaciju u fudbalu. Rous je vjerovao da se politika i sport ne smiju miješati i da se sport ne smije koristiti kao sredstvo za promicanje političkih ideala. Ovo stajalište će biti njegova propast na izborima 1974. godine.

U svjetskim kupovima 1958. i 1962. nije bilo afričkih reprezentacija. To je rezultiralo bojkotom CAF -a i kvalifikacijskog turnira za SP 1966. godine. Ironično, najviše golova na SP – u 1966. postigao je igrač rođen u Africi, Portugalac Eusébio.

Tokom tog razdoblja, južnoafrički fudbal je doživio borbu za kontrolu fudbala unutar svoje zemlje između FASA i SASF -a. FASA je bila bijelačka organizacija.  To je sprečavalo igranje utakmica između timova različitih etničkih i rasnih grupa. Ovo je bila organizacija koju je službeno priznala FIFA.

SASF je osnovan kako bi zastupao fudbalske interese ‘svih’ Afrikanaca, uključujući i crne i bijele igrače. Uprkos očiglednim i intenzivnim razlikama između organizacija, SASF je stalno nastojao stvoriti savez s FASA-om, koji bi prihvatio samo potencijalno spajanje ali da zadrže “sva prava glasa na Nacionalnom odboru”. Ovo je očito bilo neprihvatljivo za SASF.

Na Rousovim predsjedničkim izborima odmah je jasno naglasio da je FASA vodeće fudbalsko tijelo zemlje i vjeruje da SASF samo koristi fudbal kao sredstvo za promicanje vlastitih političkih mišljenja. Rous je konačno pristao poslati delegaciju FIFA-e u Južnu Afriku 1963. godine kako bi istražio i procijenio stanje u zemlji. Zaključak FIFA-ine delegacije je bio da u potpunosti podupire i podržava bijelo dominantno tijelo FASA. Bilo je dovoljno da SASF kaže da je FIFA rasistička organizacija i pomagač apartheidskoga režima.

Afrički delegati unutar FIFA-e dosljedno su raspravljali o situaciji apartheida. Ostale manjinske zemlje, posebice unutar azijske federacije, podržale su dosljednu promociju tog pitanja.

FASA je konačno suspendirana tokom Kongresa FIFA-e 1964. godine u Tokiju. Bližili su se novi izbori za predsjednika FIFA -e a Rous je bio kandidat. Svi su strahovali, a ono što je trebalo Africi je novi ‘prvak’ koji će im uslišati molbe.

Joao Havelange

Havelange je bio bivši olimpijski plivač koji je učestvovao na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. i 1956. godine kao dio brazilskog vaterpolo tima. Do 1958. bio je predsjednik Federacije brazilskih sportova (CBD), a 1963. postao je članom Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO). Pored svog vrtoglavog uspona kroz sportsku administraciju, bio je i uspješan poslovni čovjek u svojoj domovini.

Ako je Rous predstavljao prošlost u pogledu međunarodnog sporta i njegovih zastarjelih ideala, Havelange je predstavljao budućnost u kojoj sport ima moć utjecanja na vlade, a predsjednici FIFA-e imaju isti status kao šefovi država. Havelange je jednom izjavio u intervjuu tokom svog predsjedanja: “Dvaput sam bio u Rusiji, pozvan od predsjednika Yeltsina. Bio sam u Poljskoj sa svojim predsjednikom. Tokom SP u Italiji vidio sam Papu Ivana Pavla II tri puta. Kad odem u Saudijsku Arabiju kralj Fahd me pozdravlja na sjajan način. Mislite li da će šef države trošiti toliko vremena samo za bilo koga? To je poštovanje … mogu razgovarati s bilo kojim predsjednikom. “

Upravo je ta percepcija i vizija rezultirala Havelangeom kandidaturom na izborima FIFA-e iz 1974. godine. Nakon što je odlučio izazvati Rousa za predsjedništvo, Havelange je krenuo u kampanju koja je bila u snažnom kontrastu s Rousom, koji je vjerovao kako će njegova prošlost kao predsjednika FIFA-e biti dovoljna da ga ponovo izaberu. Havelange je trebao podršku afričke i azijske nacije kako bi pobijedio evropsku konfederaciju i zemlje koje su do tada diktirale politiku.

Odmah je pokrenuo pitanje apartheida u Južnoj Africi i afganistanske marginalizacije. Bio je sjajno korišten alat za privlačenje afričkih zemalja. Pridruživanje CAF-a  FIFA-i bilo je relativno jeftin način da se demonstrira nova politika ali je imala učinka. Biti član FIFA-e davao je zemljama u nastajanju osjećaj pripadnosti i legitimiziralo njihovo postojanje. Havelange je u potpunosti podupirao taj osjećaj afričkog rasta i pružio im je podršku.

Od 1971. do 1974. Havelange je krenuo u kampanju koja je promovirala afrički fudbal i njegov potencijal. Nadalje, obećao je širenje SP sa 16 na 24 tima što garantuje Africi nastup na Mundijalu. Međutim, najvažnije obećanje bilo je trajno isključenje Južne Afrike i njihovog režima iz FIFA-e.

Dok Havelange nije bio poznat kao Rous u nekim od dalekih afričkih zemalja, njegova pratnja bio je najveći svjetski igrač Pelé koji je  Havelangea pratio u mnogim posjetama, kao i brazilska reprezentacija kako bi igrala prijateljske utakmice. Havelange je imao sposobnost da dostavi ono što afričke zemlje žele vidjeti, a Pele je bio najveći u svijetu fudbala.

Havelange je bio velikodušan i s novcem. Osigurao je dovoljno sredstava kako bi potpomogao subvencioniranje nekoliko afričkih delegata kako bi prisustvovali FIFA-inom kongresu u Frankfurtu kako bi se osiguralo da mogu glasati. Mnoge novoosnovane afričke nacije finansijski su bile loše i nisu mogli trošiti novac na izlete u Evropu samo da bi glasali na izborima. Za većinu, to je bio prvi put da su ti ljudi napustili zemlju. Havelange se istinski promovirao kao čovjek afričkog naroda.

Rous je zadržao svoje konzervativno desničarsko stajalište prema FIFA-inim političkim odlukama sve do dana glasanja. Cijeli izbori savršeno su sažeti još od prvog dana priprema i prvog pitanja postavljenog Rousu od strane Mawad Wadea, tajnika FS Senegala na sastanku u Kairu prije izbora. “Pitao sam ga (Rous):” Ako pobjediš, možeš li zadržati Južnu Afriku izvan FIFA-e dok se apartheid ne sruši? “, Rekao mi je: “Ne mogu vam obećati jer slijedim svoju zemlju, Veliku Britaniju”. Rekao sam mu: “U ovom slučaju nikad nećemo glasati za vas”. Uputio sam isto pitanje Havelangeu i on je odgovorio: “Dok se ja pitam i dok apartheid postoji, Južna Afrika nikad neće ući u FIFA -u”.

(These football times)

Idi na Vrh