PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • gal-4-1.jpg
  • GAL-1-2.jpg
  • GAL-3-1.jpg

Reggae Boyz: Francuska 1998. i trijumf nacionalnog ponosa

in SPORTOFOLIO by

Kingston, 16. novembar 1997. Na nacionalni stadion dolazi 35.000 Jamajčana koji se ujedinjuju u živahnoj molitvi. Protivnik je Meksiko u gostima, a pobjeda garantuje plasman na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine.

Ovaj trenutak čekaju dugo, predugo. 19 utakmica i 18 mjeseci znoja i borbe može otići u nepovrat u 90 minuta utakmice. Atmosfera se gradila danima, a za ovu ponosnu ostrvsku naciju došao je trenutak sudbine.

Na drugom kraju, SAD se suočavaju sa El Salvadrom na stadionu Foxboro u Bostonu. Jamajci treba pobjeda Amerike za historijski plasman. Nije sve išlo glatko a tih 90 minuta će ostati urezano u umove miliona Jamajčana do danas.

Za razliku od njihovih kolega iz Amerike, Jamajka je uz dosta napora prolazila kroz teške kvalifikacione runde. Već je odigrano devet utakmica a Meksiko je već jednom bio savladan golom iz 82. minute Iana Goodisona. Međutim, revanš u Meksiku je bio sasvim drugačija utakmica, sa šest golova Asteci su ispratili Jamajčane. Niko nije znao šta da očekuje.

Talasi napetosti pucali su oko stadiona u Kingstonu, rezultat je bio demotivirajući, a s nestrpljenjem su se čekale vijesti iz Amerike. Brian McBride smiruje tenzije golom za USA. Kada su ušla još dva gola za Amerikance nervi su popustili. Svaki od američkih golova bio je popraćen usklicima: “Francuska, Francuska, Francuska…”.

“Riječima ne mogu opisati osjećaj”, prisjećao se ovog dana golman Aaron Lawrence. Teren je bio pun navijača koji su utrčali dok su igrači i treneri otišli u potragu za Theodoreom Whitmoreom, koji je trčao preko terena sa jamajčanskom zastavom koju je držao u rukama. Dopisnik BBC -a Garth Crooks se sjeća:. “Gledao sam mnogo utakmica, ali nikad nisam vidio ništa poput ovoga”.

“Ovo”, rekao je premijer P.J. Paterson, “je nesumnjivo najveći dan u našoj sportskoj historiji.” Nacionalni praznik je najavljen dan poslije utakmice.

Vlada je odigrala svoju ulogu u motiviranju igrača za utakmicu omogućivši bespovratne kredite timu za izgradnju kuća. Ovo je bila proslava u kojoj je uživala čitava nacija – čak i policija, koja na dan proslave nije zabilježila niti jedan nezakonit slučaj, iako je Kingston poznat po kriminalu.

Dosadašnja dostignuća Jamajke u velikoj mjeri bila su zbog revolucionarnog rada koje je izvršio predsjednik njene fudbalske federacije Horace Burrell. Bivši kapetan u odbrambenim snagama Jamajke je izgradio niz uspješnih biznisa prije nego što je postao šef fudbala Jamajke tri godine ranije.

Barelov prvi posao, nakon što je postao predsjednik JFF-a, bio je da nađe selektora. Pošto je bio oduševljen Brazilcima, našao je Renéa Simõesa koji je upravo napustio svoj 17. posao u 16 godina, odlazeći iz Al-Arabije u Kataru. Burrell je otišao u Brazil i ubjedio trenera da je ovo projekat vrijedan truda.

Burrellovi milioni su ubrzo počeli da se bacaju na fudbal na ostrvu. Lokalni turniri su sponzorisani u svim mjestima, a Simões je selektirao igrače.

Poslije Drugog svjetskog rata, hiljade Jamajčana je migriralo u Britaniju, jer je vlada nastojala da popuni razne praznine na tržištu rada. Neki od migranata su se naselili i imali porodice a neki od njih su postali fudbaleri. Frank Sinclair, Marcus Gayle i Deon Burton bili su samo neki od onih koji su odgovorili na poziv Simõesa, uprkos tome što nisu imali vezu sa zemljom, osim njihovog porijekla.

Bilo bi pogrešno reći da je odgovor britanskih igrača bio uvijek DA. Robbie Earle, talentovani napadač Wimbledona, obavijestio je Jamajčanski savez nezrelom konstatacijom: “Da sam slomio nogu na Jamajci, da li bi postojao anestetik, ili bih dobio bambusovo drvo vezanu za nogu?” Ovo je bilo opravdanje da se ne odazove pozivu u reprezentaciju.

Ipak, Earle je možda bio u pravu. Fudbal nije bio imun na na kriminal u Jamajci. Sudije su često nosile oružje da bi se zaštitili tokom utakmica. JFF je, u međuvremenu, pretrpio veliku količinu problema, morao je da se povuče iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1982. i 1986. zbog finansijskih problema. Donedavno nije bilo profesionalne lige. Fudbal na ostrvu je bio u krhotinama.

Burrellova ulaganja i znanje Simõesa počeli su davati rezultate. Za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1998. osigurane su pripreme i ludilo je moglo početi. Iako je fudbal uvijek bio u sjenci atletike i kriketa, ove kvalifikacije su bile nešto posebno. Svi su gledali samo u fudbalere, a Burrell i Simões su pokušali da iskoriste zamah.

Međutim, pred samo SP došlo je do sukoba s medijima. Igrači su se žalili na niske plaće a odluka Simõesa da ukloni iz tima Waltera Boyda također je izazvala gužvu. Talentovani ali nestabilni napadač –  gledao kao tinejdžer kako ubijaju njegovog najboljeg prijatelja – postigao je neke od ključnih golova u kvalifikacijama. Međutim, njegov utjecaj na ekipu je bio problematičan. Njegovo uklanjanje iz reprezentacije dovelo do toga da trener dobije prijetnje smrću.

Priprema tima je dodatno otežana emitovanjem dokumentarnog filma režisera Ruperta Harrisa. Reggae Boyz je emitovan na Channel 4 uoči prve utakmice na SP protiv Hrvatske i ponudio beskompromisni pogled na život u timu. Konkretno, istaknute su razlike između domaćih i britanskih igrača.

Raskošan životni stil uživao je britanski kontingent fudbalera, pun automobila i nakita, bio je upotpunjen siromaštvom igrača iz Jamajke, od kojih mnogi čak i nisu profesionalci. Uprkos zvaničnim poricanjima, Simões je kasnije priznao da je dokumentarni film “uništio grupu”.

U trening kampu u Francuskoj, međutim, raspoloženje je bilo daleko od veselja. Uprkos tehnikama motivacije koje je koristio duhovni lider tima, prečasni Al Miller, Simões je pristupio turniru s  fokusom na utakmice. Igrači su bili odlučni da predstavljaju zemlju sa ponosom bez obzira na bilo kakve pretpostavljene razlike u timu. Jamajka, prema Sinkleru, nije željela da bude tim koji će ostati upamćen po debaklu.

Simões je zamijenio reprezentativnu formaciju ekipe 3-5-2 sa defanzivnim 4-4-2 i tako se na stadionu Félix Bolaert 14. juna sutprostavio Hrvatskoj.

Nakon 45 minuta igre protiv Hrvatske izgledalo je kao da će se ove promjene isplatiti. Jamajka se dobro držala i u nastavku dok Mario Stanić nije doveo Hrvatsku u vodstvo. Na kraju je bilo 3:1 za Hrvatsku.

U sljedećoj utakmici Argentina je bila prejaka. Nada za drugi krug ostala je san ali posljednja utakmica grupne faze protiv Japana ponudila je šansu za otkupom. U pokušaju podizanja timskog duha, tim je posjetio Disneyland nakon utakmice sa Argentinom. Bez obzira da li je za motivaciju bio zaslužan Mickey Mouse ili štap prečasnog Millera, Jamajka je pobijedila Japan na Lionovom stadionu Gerland Theodor sa dva gola Whitmorea.

Ekipa je dobila herojsku dobrodošlicu prilikom povratka na ostrvo. Na žalost, njihov trijumf se pokazao kao nešto što je teško ponoviti. Simões je ostao na poslu još dvije godine prije nego što je podnio ostavku zbog poraza u Trinidadu i Tobagu. Vratio se na Jamajku 2008, a Brazilac je otpušten nakon samo sedam mjeseci.

U međuvremenu, Burrel je optužen za primanje mita od Mohammeda bin Hammama za kojeg je trebao glasati na izboru za predsjednika FIFA -e 2011. godine.

Za jedan slavni mjesec u Francuskoj, Burrellov san se ostvario. Do današnjeg dana, Jamajčani njeguju zlatne uspomene sa SP.  Reggae Boyzi su možda ostarili  ali ih Jamajka nikada neće zaboraviti.

(These football times)

 

Idi na Vrh