PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • GAL-1-3.jpg
  • GAL-2-3.jpg
  • GAL3.jpg

Hibs vs Hearts: Više od gradskog derbija (I dio)

in IZA GOLA by

Frank Dougan je član odbora kluba i dobro znano lice među Hibsovim navijačima. Njegov pradjed bio je član Katoličkog omladinskog društva St. Patrick koji je osnovao ovaj klub i, za njega, Hands Off Hibs je neodvojiv dio njegove porodice.

14.7.2015. bila je 25. godišnjica  neuspjelog pokušaja bivšeg predsjednika Heartsa Wallacea Mercera da kupi Hibernian koji je tada bio na rubu bankrota. On je predložio da dva kluba udruže snage, ali su navijači oba kluba, naročito Hibsa, bili bijesni pa je spajanje zaustavljeno. Klub je preuzeo Sir Tom Farmer.

Da li bi kombinirani edinburški tim imao više uspjeha u škotskom fudbalu? Moguće, ali je teško znati kakvi bi resursi bili na raspologanju.  Ideja spajanja s neprijateljskim klubom i odbacivanje tradicije nije bila privlačna nijednoj navijačkoj grupi.

Jedan od glavnih problema ponude bilo je stavljanje biznisa na prvo mjesto, a ne rivalstvo među klubovima. Navijač Heartsa Alex Salmond je tada kazao: „Heart of Midlothian je u rukama osobe kojoj je više stalo do novca nego do fudbalske tradicije.“ Mercerovo potcjenjivanje ogorčenosti između dviju strana grada se pokazalo kao njegova najveća greška.

Kada su ova dva tima igrala na Easter Roadu tokom sezone 1990-91, ljutnja je dosegla svoju kritičnu tačku. Jedna utakmica je posebno bila puna tenzija jer su navijači Hibsa tražili osvetu klubu za koji su smatrali da ih želi eliminirati.

15.9.1990., na utakmici, sada poznatoj kao Wallace Mercer Derby, bilo je hiljade navijača. Dougan u vezi s ovom utakmicom kaže: „U zraku je bilo toliko mržnje, pravog otrova, dugo nisam očekivao ništa tako usijano.“ Policija je upozorila Mercera da se ne pojavljuje na utakmici.

Heartsi su bili dominantiji od samog početka i prije kraja prvog poluvremena, vodili su rezultatom 3-0. Bijesni navijači Hibsa su uletjeli na teren, a igrači su poslani u svlačionice. Nakon kratkog prekida, utakmica je završena bez dodatnih golova u drugom poluvremenu.

U Edinburghu se čak pričalo da je policija ušla u svlačionicu Heartsa i kazala im da ne pokušavaju zabiti više golova jer je situacija na tribinama bila i više nego opasna. Taj dan je policija obavila preko 50 hapšenja, ali ovdje se nije radilo o uobičejnom fudbalskom nasilju; ovo je bio izljev strastvenog suparništva koje je umalo zauvijek uništeno.

Kako je grad rastao, granica između Leitha i Edinburgha je toliko oslabila da se činilo da je Leith također dio Edinburgha. Osim geografije, između timova pak postoje i druge. Poput drugih dvotimskih gradova u Škotskoj, nacionalizam i religija historijski su igrali svoju ulogu, ali je njihovo rivalstvo davno prevazišlo ovaj aspekt.

Važnost edinburških klubova ne bi se smjela zanemarivati jer oba kluba igraju ogromnu ulogu u razvoju širom Škotske, Evrope i svijeta. Prošetate li danas kroz park Meadows kraj Edinburškog univerziteta, primijetit ćete veliki broj studenata koji ručaju i ljenčare. Na Božić 1875., ovaj je park bio teren na kojem se odigrao prvi edinburški derbi između Heartsa i Hiberniana i ključan za osnivanje obaju klubova.

Hib je bio tek osnovan, a Hearts tek godinu dana stariji. Heartsi su tada odnijeli pobjedu 1-0, a klubovi su dosad odigrali 634 utakmice na svim takmičenjima, uključujući i prijateljske susrete.

Pored divova iz Glasgowa, dva najveća edinburška kluba uvijek su bila sporedna bez obzira na najstarije rivalstvo u zemlji. Iako su ih zvali i „mini Old Firm“, historija je dokazala da su religija i politika bili znatno manje važni u njihovim susretima. Ono što je, po dr. Johnu Kellyju, bilo važnije za njih je njihov nacionalni identitet. Od 1990., međutim, Mercerov pokušaj je izgleda donekle smekšao ovaj nacionalistički element i fokus prebacio na sam fudbal.

Hibernian je osnovan u augustu 1875. u čast stogodišnjice rođenja Daniela O'Connella, vođe emancipacije katolika u Irskoj. Prvobitno je klub zahtijevao da igrači budu katolici koji prakticiraju svoju vjeru. Klub je prvenstveno osnovan s namjerom da skuplja sredstva za siromašnu irsku zajednicu koja se doselila u Škotsku i pomogne njihovoj integraciji u društvo budući da su se tada borili sa diskriminacijom i predrasudama. Ipak, povezanost s Irskom je bila prepreka klubu da učestvuje na službenim takmičenjima – Škotska FA je izjavila: „Mi smo tu za Škote, ne za Irce.“

Ironično, njihovi veliki rivali pomogli su da se Hibsi nametnu kao legitiman klub u Škotskoj i prvu utakmicu su odigrali baš s njima u parku Meadows. Kroz 1800-e, klubovi su se redovno sastajali te je njihovo rivalstvo počelo rasti.

Hearts su osnovani 1874, kada je jedan policajac poslao grupu mladića u Meadows kazavši im da im je bolje da zaigraju lopte nego da vrijeme provode na ulici. Tokm svojih prvih godina, Hearts je postao prvi škotski klub koji je igrao u Engleskoj i postao je jedan od najboljih u Škotskoj.

Kada je izbio Prvi svjetski rat, 16 fudbalera Heartsa, kao i 500 navijača kluba prijavili su se u vojsku u tzv. „McCaeov bataljon“, prvi od tzv. fudbalskih bataljona koji je dobio ime po harizmatičnom poručniku Siru Georgeu McCraeu. Drugi klubovi – uključujući Hibernian, Dunfermline, Raith Rovers i Falkirk – također su se pridružili ovom bataljonu, ali je Hearts sa svojim igračima i navijačima najviše doprinio.

Navijači se rado sjete ove uloge voljenog kluba, a snažan osjećaj nacionalnog ponosa jedna je od njihovih najznačajnijih karakteristika. Ponos skoro predstavlja njihov stil igre, uz vrijedan trud, snagu i istrajnost.

Nastavit će se…

(These football times)

 

Idi na Vrh