PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • gal-1-5.jpg
  • gal-2-4.jpg
  • gal-3-3.jpg

U2 i Bono Vox: Zašto velikane rocka ne vole u rodnom Dublinu

in ART by

U tri desetljeća U2 je napunio najveće svjetske stadione i izdao veliki broj ploča. Kulturni doseg grupe se jednostavno ne može mjeriti. Kao irski izvoz, oni su u istoj kategoriji kao George Bernard Shaw i Guinness.

Ako bi neka druga zemlja proizvela najveći rock n roll  bend u svijetu – s brojem od samo 4,8 miliona stanovnika – očekivali biste da će im zračne luke biti imenovane po njima. No, prošetajte gradskim ulicama u kojima su živjeli poznati muzičari u Dublinu i nećete vidjeti sliku Bona, The Edgea, Adama Claytona i Larryja Mullen Jr. Nema velikog zida koji je isključivo posvećen grupi. Mogli biste, međutim, vidjeti neke grafite na betonskim zidovima i potamnjelim vratima, u klasičnom irskom slangu: “Bono is a Pox”.

Naravno, ne treba biti pretenciozan, U2 ima armiju fanova u Irskoj. Njihov predstojeći koncert na Croke Parku koji prima 73.500 ljudi je rasprodan. No, kod velikog dijela Iraca Bono je dobrodošao kao spam e-mailovi. Kako je to moguće?

Sjedimo u jednom pubu u Dublinu i pitamo goste zašto je U2 toliko omražen u svojoj domovini.

“Mislim da je Bono uspješan u to nema sumnje. On se toliko trudi za ljubav i siromašne, a ipak ga ljudi još uvijek mrze “, kaže 24-godišnji Karl Downey. “Ja ga ne volim. Možda zbog toga što je malo posvećen Irskoj. Mogao bi malo skinuti naočale i progledati. Nikad ne skida te naočale. ”

Na drugom stolu, jedan gospodin dobacuje:  “Bono je sam sebe prepričao u intervjuu za Conan O'Brien iz 2005. godine.” Bono je tada objasnio mržnju Iraca prema njemu pripisavši im zavist i ljubomoru zbog njegovog velikog uspijeha.

Drugim riječima, nacija ne voli U2 zbog klasične irske preokupacije – fenomena koji irski narod predodređuje da osjeća zavist i ljutnju prema onima koji postižu određenu razinu uspjeha. Harry Browne, autor filma Frontman kaže: Mi smo u stanju uzeti ovaj veliki objekt kao što je U2 i smanjiti ga na veličinu za koju mislimo da je u našim mozgovima prihvatljiva, čisti postkolonijalni fenomen”, objašnjava on.

Ideju irskog iritiranja teško je procijeniti. Liam Neeson, Saoirse Ronan i Conor McGregor uživaju u svojoj slavi, ali su također napustili Irsku. U povijesti rocka, umjetnici kao što su Thin Lizzy i Rory Gallagher su široko voljeni među svojim zemljama. Kip Lizzyjevog frontmana Phil Lynotta stoji na Dublinskom Harry Streetu; Tu su skulpture i plakete posvećene Gallagheru.

Bono vjeruje da je animozitet nastao kada je U2 bio otvoreni protivnik Irskoj republikanskoj armiji (IRA) koja je nastojala oružanim putem oslabiti Unioniste i savezništvo sa Engleskom u sklopu Velike Bitanije. Republikanci su kazali da je Bono samo mali piun kraljevske porodice.

No, da li je to stvarni razlog animoziteta prema bendu ili su to njihovi porezni angažmani? Godine 2006. U2 je preselio dio svog poslovanja u Holandiju gdje je porezna stopa za ostvarivanje prava na naknadu povoljnija za umjetnike. Kada radite na finansijskoj razini U2-a, ovo je glavni detalj. Irska je bila 2008. godine uzdrmana zbog svjetske ekonomske krize; Reputacija benda kao “poreznih štetočina” nastavila se prepričavati putem medija iz dana u dan. Bríd Smith kaže: “Bono se vidi kao dio grupe vrlo bogatih ljudi koji izbjegavaju plaćanje poreza u ovoj zemlji, ali uživaju u plodovima “bitke ove zemlje”.

Smith dodaje: “Postoji ogroman broj ljudi koji samo vide U2, a osobito Bona, kao licemjera, jer svi oni plaćaju poreze.”

Ovo pitanje prati bend kao sjenu. “To su samo neki pametni potezi kako bi plaćali normalan porez a ne onaj koji od nas traži Irska”, rekao je Bono za Sky News 2015. “Plaćamo bogatstvo u porezu. Kako ljudi znaju koliko je to novca. Mogu biti sretni jer ne plaćaju to bogatstvo.”

Ali srž irskog javnog prezira prema U2 uključuje neke Bonove aktivnosti izvan benda. Na papiru, njegov humanitarni 30-godišnji vijek je impresivan: podizanje svijesti o AIDS-u, lobiranje za olakšavanje duga zemljama trećeg svijeta itd. Gotovo niko ne bi posumnjao u Bonove namjere da ljude širom svijeta učini sretnima.

Nekima ipak u svemu tome postoji licemjerje. Izbjegava porez a druži se s Georgeom W Bushom i Tonyjem Blairom, kažu gosti dublinskog puba.

Browneova knjiga opisuje Bona kao simbol zapadne eksploatacije. “Način na koji Bono nesumnjivo pravi zabrinutost za siromašne završava za stolom sa onima koji su krivi za isto.”

“Postoji razlika između druženja i podrške vlastodršcima”, izjavio je Bono u intervjuu Observeru. Kada je riječ o ekipi iz Dublina, ipak će trebati dugo vremena da se maknu iz njihovih ukorijenjenih položaja. Ova naprasna veza sa svojim sunarodnjacima je trn čvrsto zaboden u bendovom prstu. Ne može ga izvaditi neustrašivi glas Bona ili lijepa balada ovog kultnog benda.

(The Guardian)

Idi na Vrh