PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • gal-1-6.jpg
  • gal-3-5.jpg
  • naslov-6.jpg

Veliko slavlje na Silverstoneu i Nigel Mansell

in SPORTOFOLIO by

Prije skoro tačno 25 godina, Nigel Mansell se nije mogao vratiti u svoj pit-stop nakon pobjede na britanskom Grand Prixu 1992. Navijači su ga toliko voljeli da su pohrlili na stazu u tolikom broju da njegovo auto nije moglo dalje; redari su ga morali prevesti do podijuma.

Slavlje je bilo veliko, naravno, ali osvrćući se na godinu kada je konačno osigurao svjetsko prvenstvo, Mansell vjeruje da je nju obilježio osjećaj olakšanja.

Nakon dvije godine u Ferrariju, vratio se u Williams 1991. i godinu dana kasnije, bio je za volanom FW14B-a kojeg je dizajnirao Adrian Newey, a u to vrijeme se takmičio u većini trka prije nego što je postao svjetski šampion – 180, rekord koji je prošle godine oborio Nico Rosberg nakon 206 grand prixa.

Williams iz 1992. bio je veličanstven i Mansell je konačno pokosio protivnike – uključujući kolegu iz tima Ricarda Patresea.

Mansell se prisjeća: „Sir Stirling Moss je bio fantastičan vozač ali nikad nije osvojio prvenstvo… u svačijim očima je bio šampion. S tim priznanjem sam i ja živio dok nisam osvojio nagradu s Williamsom 1992.

„Širom svijeta su moji navijači osjetili olakšanje što sam uspio i što nije sve bilo uzalud.“

„Navijači su gledali vrtoglavu trku. Među mojim kolegama bila su još tri svjetska šampiona, u tri različita tima, a sve oko toga je bilo jako napeto. Osjećao sam povezanost s navijačima koji me prate cijeli život i bilo je sjajno postići nešto za njih.“

Sve se posložilo i Mansellu je pao teret s leđa. „Patrick Head je imao vrhunske inženjerske vještine, bio je tako snažan da je svime upravljao kao general,“ kazao je. „Bilo je fantastično. Tačno si znao na čemu si s Patrickom. To mi je bilo osvježenje, kao i pomoć Adriana Neweya – bilo je veoma uzbudljivo biti s njima u istom timu.“

Sir Frank Williams je Mansella opisao kao magiju za volanom, ali s njim nije bilo jednostavno van auta. Ipak, imao je apsolutnu podršku svojih navijača.

„Intenzitet borbe i pritisak da bi se samo kvalificirao za trku je bio ogroman,“ kaže Mansell. „Tu su onda i svjetski šampioni s kojima se takmičiš – konkurencija je bila ogromna. Da na govorim o predanosti koja je bila potrebna kada su bile opasne dionice – da je nešto pošlo po zlu, mogla se desiti ogromna nesreća.“

Mansellova predanost nikad nije bila upitna i od samog početka do kraja na Silverstoneu, publika ga je bodrila i 25 godina kasnije, priznaje šta je sve to značilo. „Bilo je sjajnih trenutaka, velikih postignuća i isto tako razočarenja,“ kazao je.

„Sve u svemu, nosim uspomene na sjajnu priliku, moju zahvalnost sponzorima, ineženjerima, mehaničarima i svima koji su bili dio tima. Zahvaljujući porodici Chapman i sjajnoj prilici da se pridružim timu Williamsa sa Ginnyjem Williamsom, Frankom Williamsom i Patrickom Headom i svima koji su mi dali priliku da vozim za ovaj veliki tim, imam nevjerovatne uspomene.“

(The Guardian)

Idi na Vrh