PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • gal-3-7.jpg
  • rikelme-gal-1.jpg
  • rikelme-gal-2.jpg

Juan Román Riquelme: ‘Između zbilje i sna’

in SPORTOFOLIO by

Broj 10 bio je važan dio života Juana Romana Riquelmea. To je bilo u vrijeme kada je broj 10 na dresu bio povezan sa klasičnim stilom mentalne brzine ispred fizičke snage. Također, to je bilo u doba kada je mladi Roman otkrio da je njegov otac član lokalne bande. Deset je bio broj koji je odredio Riquelmea; broj koji je omogućio milione snova.

J. Ewing, možda najpoznatiji lik sapunica 1980-ih, bio je na TV prijemnicima diljem svijeta. Bio je zvijezda Dallasa. Na mnogo načina, on je redefinisao ono što se zove ljubav “na daljinu”. Voljeli su ga svi gledajući ga samo preko tv ekrana. Dva desetljeća kasnije, Juan Román Riquelme će učiniti isto.

Riquelmeov odlazak iz Evrope 2007. godine odvaja konačnu vezu između klasičnog i modernog fudbalskog svijeta. Argentinos Juniorsi su odigrali najvažniju ulogu u Romanovom razvoju. Također je u La Paternu, Buenos Airesu, prva usporedba s Diegoom Maradonom bila upravo sa ovim mladićem. U stvarnosti Riquelme nije bio poput Maradone. Njihovi su stilovi, iako neporecivo sjajni, bili umnogome drugačiji. Oni su različiti likovi, različiti sanjari. Oznaka “New Maradona” mogla je biti težak pritisak na ramenima fudbalera, ali za Riquelmea, to nije značilo ništa. Znao je da je drugačiji.

Taj nadimak, “Novi Maradona” dobio je kao član argentinske akademije mladih u kojoj će Riquelme steći mentalnu sposobnost i tehničku genijalnost da postane jedan od najboljih.  Iz Argentinosa odlazi u Boku. Njegova ljubavna veza s Boca Juniorsima trajala je gotovo dvadeset godina. Maradona je prošlost, rođen je novi junak.

Uspjeh će odmah doći za prirodno nadarenog Argentinca. Vodio je klub do šest naslova prvaka uključujući i Copa Libertadores 2000. i 2001. Iako je uspjeh bio opipljiv za navijače, ono što se nije moglo dotaknuti bio je sjaj Riquelmea. Njegovo kretanje, kontrola, dribling… bilo je čudesno. Uprkos tome što su bili igrači s različitim stilovima igre, Maradona i Riquelme dijele jednu urođenu vještinu, nepredvidljivost.

Tokom svog igranja na La Bomboneri bio je drugačiji. Želio je biti glavni; Čovjek odgovoran za ciljeve, naslove i titule. Htio je biti i bio je, glavni kotač u timu. Ako bi on stao, ekipa bi osjetila to na terenu. Svi su ga molili da se opet pokrene. To je bio Román. Njegov je ego bio najvažniji.

Sa 44 gola u 194 utakmice za Bocu između 1996. i 2002. godine govori vrlo malo o njegovom stvarnom utjecaju na ekipu i tim.

Tako se, sa svojim ciljevima ostvarenim u Boci  i mjestom u argentinskoj reprezentaciji, Riquelme odlučio preseliti u Evropu. Većina velikih klubova na kontinentu bila je zainteresirana za ovog veznjaka, koji je u to vrijeme bio upleten u privatnu dramu nakon što je njegov brat bio otet.

Budući da je Barcelona bila konkretna, a želeći nastaviti tragom Maradone, Román se odlučio preseliti u Camp Nou za 9 miliona funti.

Louis van Gaal mu nije davao mnogo prilika da igra za Barcu. Roman je strpljivo podnosio nepravdu jer je novac od plaće slao majci u Argentinu. Ipak, želio je pokazati i u Evropi da je fudbalski genije. Napustio je Katalunju.

“Kako je mogao uspjeti u nekom klubu poput Barcelone?” Pitali su se kritičari. U nekim su aspektima možda bili u pravu. Riquelmeova savršena kontrola lopte i želje za “potezom” više, štetila je Van Gaalovom timu kojeg je podredio drugačijem i eksplozivnijem ritmu.

Benito Floro ga dovodi u Villareal gdje ga je čekao sunarodnjak i sjajni napadač Diego Forlan. “Pridružio sam mu se 2005. godine. Bio je to veliki razlog za izbor Villarreala. Zajedno smo igrali u napadu.”

“Kliknuli smo odmah na teren. Obojica smo imali neka teška vremena u našim prethodnim klubovima, ali u Villarrealu smo došli u život pod palicom Manuela Pellegrinija, koji nas je poznavao i iz Argentine gdje je uspio sa San Lorenzom i River Plateom. Riquelme bi predvidio sve moje poteze i hranio me loptama, a ja sam postizao golove. ”

“Nismo igrali fudbal da bismo stekli prijatelje. Igrali smo za pobjedu. Bio je privatno veliki čovjek iz obitelji od devetero ili desetero djece. Bilo je teško ući u njegov unutarnji krug, ali ako ste postali dio toga, imali ste lojalnog prijatelja. ”

Pod Manuelom Pellegrinijem Riquelme je postao jedan od najboljih igrača na svijetu i njegovi nastupi za Argentinu postaju konstantno dobri.

Unatoč tome što je propustio penal protiv Arsenala u polufinalu Lige prvaka 2006. godine, Marca mu je dodjelila nagradu Most Artistic Player u Španiji. Bio je na vrhu divovskog vala, valu za kojeg su mnogi vjerovali da će ga popeti na vrhove planina na predstojećem SP sa Argentinom.

Nakon što je propustio Svjetsko prvenstvo 2002. godine, nakon otmice svog brata, Riquelme je morao nadoknaditi izgubljeno vrijeme. 2006. je igrao sjajno za Argentinu, kada ih je Njemačka zausatavila u četvrtfinalu nakon jedanaesteraca.

Riquelme se nikada nije u potpunosti oporavio od tog gubitka. Krivio je Joséa Pékermana koji ga je izvao u 72. minuti meča protiv Njemačke, onda kada je ekipi najviše trebao; On je bio izvan terena kada ga je Argentina najviše trebala. Odlazi iz reprezentacije ali i iz Villarreala. Iako je god Pellegrinija mogao da dođe kada želi na trening, da trči koliko on želi, da igra utakmice koje se njemu sviđaju, previše putovanja ali i ozbiljnosti na treninzima, bili su previše za Argentinca.

Vraća se u domovinu zbog svoje bolesne majke a u februaru 2007. Riquelme se pridružio Boca Juniorsima. Na La Bomboneru donosi titulu Copa Libertadoresa 2007. godine, uz Aperturu 2008. i 2011. godine. Olimpijska zlatna medalja iz 2008. godine bila je slaba nagrada za karijeru u reprezentaciji.

Povratak u Buenos Aires vukao je neizbježne kontraverze. Zvijezda tima Martín Palermo, igrač poznat po svom borbenom stilu – imao je temeljne probleme s Riquelmeom. Zvijezda može biti samo jedan od nas.

Palermo je za Bocu postigao 236 golova. Njegov 219. gol, protiv Arsenala de Sarandí, pripada Riquelmeu. Roman je nanizao igrače i dodao loptu Palermu da sa dva metra postigne prazan gol. Igrači su mu potrčali u zagrljaj a Palermo je ostao sam u svom ćošku.

Kasnije je rekao Palermu: “Svako može postići takve golove”.

Po povratku u Bocu dao je 48 golova, a karijeru okojnčao 2015., 18 godina nakon što je nadimak “Novi Maradona” ušao u riječnik javnog mnijenja.

Za mene, Riquelme predstavlja ideju – onu za koju nažalost nema mjesta u modernoj igri. Ideja, da je tako dobar u fudbalu, da igra po vlastitim pravilima. Pjeva na vlastiti ritam. Bez obzira da li ga to čini pravim velikanom ili ne, jedna stvar je sigurna: postojala je magija u tim nogama.

“Lopta mi je dala sve. Baš kao što djevojčice vole lutke, najbolja igračka koju sam ikada imao je lopta. Osoba koja ju je izmislila za mene je pravi junak.”

 

Idi na Vrh