PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • GAL-1.jpg
  • GAL-2.jpg
  • GAL-3.jpg

‘Poput gladijatora’: igrači Calcio storica o najbrutalnijoj igri na svijetu

in SPORTOFOLIO by

Modri, krvavi i izudarani, 27 igrača Bianchija iz Firence, slavili su titulu prvenstva u Calcio storicu u subotu večer i to tradicionalno: uživajući u čuvenom odresku Fiorentina. Zaslužili su. Pobjedom nad timom Santa Maria Novella odnijelu su treću titulu zaredom.

Cilj ove igre je jednostavan: igrači odlaze na trg Santa Croce, otprilike velik kao fudbalski teren, i pokušavaju zabiti što je više golova na sve moguće načine. Sve je dozvoljeno osim „prljavih“ udaraca i udaraca u glavu; sastavni dio igre su pak sudaranje glavama, podapinjanje, hrvanje, udaranje i davljenje.

Cilj igre je cilj je zabiti gol prenošenjem lopte preko zidića na protivničkoj strani. Prizori su brutalni, a čak ni neki domaći gledaoci ne mogu podnijeti nasilje – popularnost igre je ispaštala 1977. kada je jednom igraču odrgriženo uho, ali ona opet raste i to naročito među mlađom populacijom i turistima.

Pravila je službeno uspostavio 1580. Giovanni de'Bardi koji je odredio da igrači moraju biti „mladići od 18 do 45 godina, zgodni i puni života, galanatnog stava i dobrog ugleda.“  Tradicija se uglavnom održala i finale se uvijek igra 24.juna, na dan Sv. Giovannija, zaštitnika grada, ali su se neka pravila izmijenila kroz godine. Igrači stariji od 40 godina i oni s ozbiljnim krivičnim dosjeom se ne mogu takmičiti. Druga promjena stupa na snagu naredne godine i ona će onemogućiti igranje dvaju stranih igrača.

Ovo znači da James Zikic, MMA borac iz Londona, koji zadnje tri godine igra za Bianchije, neće moći igrati. Dvojica njegovih suigrača Giacomo Peggion i Lorenzo Taddeucci nadaju se četvrtoj tituli zaredom dogodine.

Giacomo, šta ovo sve znači za Firencu?

„Ovo je  prije svega igra, a ne sport. Ona gradu znači mnogo, čini ga posebnim i jedinstvenim, ali i više poželjnim. Pobjeda u igri znači kraj dugog putovanja koje je počelo odmah nakon prošlogodišnjeg turnira. Pobjedničkom timu značit će slavu i radost. Razlog zašto se ovim bavimo je isti kao kod onog koji se odluči osvojiti vrh najviše planine ili zaploviti najopasnijim vodama. Čovjek oduvijek želi ispitivati svoje granice i svako bira svoj način.“

Šta je igračima važnije, historijski aspekt ili sama igra?

Oba su dijela podjednako bitna. Volim svoj  grad i igranje Calcio storica mi omogućava mu budem još bliži.  To je nešto kao kad sretnete voljenu ženu i ona sa sobom nosi teške stvari. Vi ćete ih ponijeti samo da biste joj bili bliži. Tako i ja čuvam firentinsku tradiciju da bi se osjećao bližim svom gradu. Nisam siguran da bi igrao da ne postoji historijski i tradicionalni aspekt ove igre.

Lorenzo, kako si ti počeo igrati Calcio Storico?

Počeo sam 2013., ali sam prvu godinu samo trenirao. Nisam bio dovoljno dobar za igru. Debitirao sam 2014. Igram zadnje tri godine i Bianchi je pobjeđivao svaki put.

Zašto si se odlučio baš za Bianchi?

Zato jer je to moj kraj. To je prirodan izbor. Kada odrasteš u tom kraju, želiš igrati za taj tim. Bianchi je poput Ferrarija u Formuli 1; svi ga žele voziti. Tako je i kod Calcio storica – svi žele igrati za bijele.  Ipak, tu je samo 27 igrača pa ako želite igrati, morate biti u odličnoj formi. Sretan sam što igram za ovaj tim, mi smo kao porodica i meni je to sasvim prirodno.

Zašto je ova igra tako posebna za grad?

U pitanju je ponos. U pitanju je slava. Prije svega, igrate za svoj grad i svaki put kad kročite u arenu, igrate za ponos i slavu svog grada. Nema novca u igri, tako da je u pitanju samo čast i svi to prepoznaju.

Nevjerovatna atmosfera u areni privlači sve veći broj stranih gledalaca. Kakav je osjećaj za vas u areni?

Pa, teško mi je to objasniti, izuzetno je. Svako osjeća nešto posebno, ali je meni to najbolji osjećaj na svijetu – zaista. Ovakve emocije ne možete osjetiti u svakodnevnom životu. To se dešava jednom godišnje, dvaput ako ste sretni pa igrate u finalu. Neopisivo je. Osjećamo se kao gladijatori.

Udaranje, laktanje, sudaranje glavama – sve je to dozvoljeno pa čak i neki lokalci kažu da je igra suviše brutalna. Koji su vaši argumenti?

Nasilje? Pa to je dio igre. Igra je ratna i naravno da mora biti nasilja ako želimo pobijediti. Ponekad ne razumijem ove što kritiziraju. Kažu da je previše toga, ali ne shvataju poentu. Želite li pobijediti, onda se tome jednostavno mora pribjeći. Tako je kako je.

Šta pobjeda u finalu znači za tim?

To je ostvarenje sna. Tokom cijele godine naporno trenirate i međusobno dijelite krv, znoj i suze. Naporan rad se uvijek isplati. Ako trenirate tako, onda možete ostvariti svoje snove i pobjeda je tada fantastična stvar. Calcio storico je događaj za cijeli grad; bez historijskog dijela nema igre. Igra je prekrasna i mnogo je volim.

Prekrasna, krvava ili barbarska, svako odlučuje za sebe kako će posmatrati igru koja se odvija na trgu Santa Croce svakog juna. Ali onima koji riskiraju da zadobiju povrede, brutalnost je dio igre zbog koje se oni osjećaju povezanim sa svojim gradom. Ko smo mi da ih sprečavamo?

(The Guardian)

 

Idi na Vrh