PRIČE/KOLUMNE/INTERVJUI/DOGAĐAJI/LIVE/TIFO

  • elektricni.jpg
  • novi-val.jpg
  • sarlo.jpg
  • stula.jpg

Punk je načeo samoupravni socijalizam

in ART by

S punkom se sistem borio porezom na šund. No, više od komunista, punk i novi val mrzili su nacionalisti, liberali i malograđani koji su širili moralnu paniku. Punk je po Greilu Marcusu bio pop-čarolija svog vremena i na trenutak se zaista činilo da je punku uspjelo iskreirati novi oblik slobode govora.

Mnogi su godine 1977. i u Jugoslaviji osjećali strastvenu potrebu i za slobodom i za novim govorom. Ljubljana i Rijeka, odnosno Pankrti i Parafi, bili su najspremniji: njihov odgovor je bio brz, muzički efektan i izravan. U Zagrebu je bilo drukčije: Houra je bio prvi, valjda jer je živio u Dubravi, a Štuliću, Stubliću i Rundeku je trebalo vremena da se autorski saberu. Iz Beograda je ubrzo stigla kompleksna, autentična i muzički duboko šifrirana pošiljka: Šarlo Akrobata, Električni orgazam i VIS Idoli.

Publika i mediji, ponajprije Džuboks i Polet, također nisu bili nespremni. Novinar Chris Bohm iz NME-a, koji je u to vrijeme pratio scenu, smislio je termin nesvrstani punk koji se nažalost nikada nije primio. Pobuna se začas izlila po čitavoj državi: ni Novi Sad nije okasnio, premda je Pekinška patka bio bend s dvije pjesme.

Prvi simptom

Svi koji su prepoznali trenutak čarolije željeli su reći to svoje glasno, buntovno i beskompromisno, a velika je stvar što nisi morao biti muzički virtouz da bi se dokopao scene. Vlast svakako nije bila presretna porukama iz undergrounda: Tovar’ši, jest vem ne verjamem, Zekapank, Anarhist, Ne računajte na nas, Nema bolje od naše policije i Živjela Jugoslavija. Komunisti, jasno, nisu punkere i novovalce mogli dočekati s kiticom cvijeća, ali ih nisu mogli ni strpati na Goli otok, premda su punkeri već u prvoj rečenici spalili granice dopuštene društvene kritike i ismijali čitav sistem. Slavoj Žižek je bio u pravu kad je ustvrdio da je punk bio prvi simptom dezintegracije samoupravnog socijalizma. Ispalo je da su bili u pravu i teoretičari koji su tvrdili da je subkultura po definiciji simbolička prijetnja političkom sistemu, no koja je razlika između simboličke i stvarne prijetnje?

Još od filmskog crnog vala/talasa nije bilo sličnih nedvosmislenih provokacija, no muziku je teže bunkerirati od filma, a i vremena su bila drukčija. Niko još doduše nije znao da je Jugoslavija negdje u sebi već duboko načeta. Glavni sistemski alat napada na punk danas nam se čini smiješnim – to je bio tzv. porez na šund. Ni u Partiji nisu isto razmišljali: nagrada Sedam sekretara SKOJ-a funkcionira kao neka vrsta sistemske prevencije, pa su nagradu prvi dobili baš Pankrti.

Dominantni trend

Više od komunista, punk i novi val su mrzili liberali, nacionalisti i malograđani koji su širili moralnu paniku i gorčinu i neuvijeno tražili cenzuru. Ipak, podzemni i gotovo nevidljiv život punka i novog vala je trajao: stotine novih punk i novovalnih bendova, estetski često bezvrijednih, učinile su punk i novi val sveprisutnim, a na kraju i dominantnim trendom.

Čak je i Bijelo dugme moralo snimiti novovalni album, što punk prvoborci, poput Valtera Kocijančića iz Parafa, nisu željeli dočekati. No, punk i novi val su u muzičkom smislu ljekovito djelovali na sve oko sebe i svi su se morali prilagoditi novom trendu barem na muzičkoj razini. Parni valjak je primjerice pronašao muzički izlaz u elegantnom power popu i njihov album “Glavnom ulicom” iz 1983. danas im je najuspjeliji.

Čak je najvećima poput Đonija Štulića punk i nov val pomogao da pronađu primjerenu formu. Houra je zamišljao da će Prljavo kazalište odmah postati novi The Rolling Stonesi samo što je iz instrumenata – kako je to sam ispričao u Mirkovićevu filmu “Sretno dijete” – uporno izlazilo nešto sasvim treće. Punk je bio i totalni tematski obrat: Houra je prvi u Hrvatskoj pisao o onome što je vidio oko sebe (U mojoj općini problema nema ili Veze i poznanstva), što je bio veliki korak naprijed. Ono što je Houra politički htio reći nekako nije spadalo u punk i novi val: zvuči smiješno i pomalo nevjerovatno, ali Houra se tada zanosio kako bi Prljavo kazalište moglo na Zapadu prodati pod imenom The Partisans.

Muzičke posljedice jednog čarobnog trenutka još su dugo trajale: prave velike ploče Katarine II., Discipline kičme, SCH-a… tek će se pojaviti, kao i sarajevski new primitivs pokret koji je pokazao da kreativnost u popularnoj kulturi nema stvarnih granica.

 

(Jutarnji list/Nedand Rizvanović)

Idi na Vrh